Stvarnost je takva da su u vezi dva mozga, a ne jedan, i već to ide u prilog činjenici da je odnos između dvoje ljudi sve samo ne lagan.
„Mislim da sam upoznala onog savršenog!“ uzbuđena je bila moja tada friško zaljubljena prijateljica. „Super, drago mi je zbog tebe, ali znaš da je to samo pola jednadžbe u stvaranju odnosa?“ podsjetila sam ju za slučaj da je zaboravila dotadašnja iskustva. „Ne kvari mi uzbuđenje, molim te, pusti me da plutam na svom oblaku!“ odvratila je. Otprilike godinu dana poslije, prije nekoliko dana, dobijem od nje poruku: „Sišla sam s oblaka. Što sada?“
Čini mi se da su mnogi od nas pobrkali stvarnost i romantične holivudske filmove u kojima je fokus uglavnom na problematici pronalaženja partnera, a nastavak priče rijetko se prati. Stvarnost je takva da su u vezi dva mozga, a ne jedan, i već to ide u prilog činjenici da je odnos između dvoje ljudi sve samo ne lagan.
Samo određeni ljudi mogu pokrenuti naše neurotransmitere koji učine da se zaljubimo. No, pronalaženje “pravog“ ili “prave“, iako zna biti naporno i neizvjesno, samo je pola bitke. Sljedeći korak, onaj koji će pokazati hoće li naša veza potrajati, jest otkrivanje možemo li zajedno graditi povjerenje i predanost. Baš poput zaljubljivanja to ne možemo stvoriti s bilo kim.
Da bismo bili sretni u vezi, ne znači automatski da moramo spustiti svoja očekivanja kako bi izbjegli razočaranje. Upravo suprotno, smanjivanje očekivanja vjerojatno će dovesti do toga da dopuštamo da se s nama loše postupa. Isto tako, prevelika očekivanja prečac su do zemlje razočaranja. Zlatna sredina je nešto što se zove „dovoljno dobra veza.“
Dovoljno dobra veza je stvaran odnos u kojem dolazi do frustracije i razočarenja, ali na način da iz toga zajedno učimo i tako malo pomalo produbljujemo odnos. Jednostavno ne postoji odnos u kojem nema nijednog sukoba, a ono što čini razliku jest kako se mi kao par s tim nosimo. Ne bismo trebali očekivati da ćemo riješiti sve probleme u vezi, što pokazuju i istraživanja te tematike koja kažu da je 2/3 sukoba u vezi trajno. Kad odaberemo dugoročnog partnera ili partnericu, neminovno ćemo odabrati i određeni skup nerješivih problema.
Dobro je sebi ponoviti da dobra veza nije ona u kojoj se uvijek odlično slažemo, već ona u kojoj smo naučili prihvaćati da su poteškoće i razmirice normalne. Nitko od nas nije bez mana, ali veliku razliku čini to što ih prepoznajemo, priznajemo i spremni smo na njima poraditi. Također, nitko od nas nije intuitivno dobar u vezama, već svi trebamo zagrijati stolicu i uhvatiti se pisanja vlastitih domaćih zadataka.
Spoznaja o tome što je stvaran odnos još se nije dovoljno raširila, što mogu potvrditi visoke stope razvoda. Nije da smo samo “nesretni“, već nam je naša “nesreća“ znak pogreške pa, umjesto da se pozabavimo našim ponavljajućim “nepotrebnim“ nevoljama u odnosu, jednostavno napuštamo jedan i započinjemo drugi. Pritom često zaboravljamo da smo upravo mi sami zajednički nazivnik ponavljajućih obrazaca.
U našem je društvu često prisutno i uspoređivanje s drugima i idealnom slikom koju o njima stvaramo jer ne vidimo stvaran odnos između četiri zida. No kao što nema istog otiska prsta, tako je i svaka veza drukčija i svaka ima svoj osobni print te je stoga usporedba besmislena jer ne možemo uspoređivati kruške i jabuke. Ono na što kod romantične ljubavi najviše vrijedi obratiti pozornost i u što valja uložiti energiju jest stvaranje uvjeta za procvat vlastite i jedinstvene veze.
Čest problem u odnosu su i konflikti. Kao što stalni konflikti nisu znak dobre komunikacije, tako i parovi koji pod svaku cijenu izbjegavaju konflikt iz straha da ne bi poljuljali svoj ljubavni brod upravo zbog toga mogu doživjeti brodolom. Borba za vezu je znak predanosti i ljubavi, za razliku od borbe za dokazivanjem svoje pravednosti. Poželjno je frustraciju koja proizlazi iz povremenih konflikata iskoristiti za stvaranje dovoljno dobrog odnosa, a ne za trenutni osjećaj superiornosti i nadmoći nad partnerom.
Što, dakle, parovi u dovoljno dobrom odnosu rade? Prije svega, ne zadovoljavaju se mrvicama već obostrano očekuju da ih se iskreno poštuje i voli. Nemaju nerealna očekivanja i spremni su na povremene konflikte. Jasno im je da je zaljubljivanje samo prva faza u njihovoj priči i da je sljedeći korak puno važniji i teži, a to je izgradnja povjerenja i predanost. Povjerenje i predanost izgrađuju prijateljstvo i intimnost što su ključni sastojci za dovoljno dobru vezu koja ima puno veće šanse da opstane cijeli život.