Kako je moguće da oni koji bježe od intimnosti traže baš one koji ju žele? I kako je moguće da one koji traže bliskost i sigurnost privlače oni koji ih odbacuju? I, ako je tako, zašto?
„On jednostavno ne razumije što meni treba. Kao da ja pričam španjolski, a on kineski. Što upornije pokušavamo doći do zaključka, naše rasprave imaju manje smisla, pa se na kraju još više posvađamo. Kako mu nije jasno???“ komentirala je prijateljica netom nakon nove rasprave s mužem koja se rasplamsala više nego je htjela.
Postoji puno načina na koje možemo biti nesretni u romantičnim odnosima, no jednoj kombinaciji partnerstva moderna je psihologija posvetila posebnu pozornost – onoj u kojoj je, prema teoriji vezivanja, jedan partner uglavnom anksiozan, a drugi izbjegavajući s obzirom na svoj stil vezivanja.
Istražujući pitanje „Vežemo li se za druge temeljem njihovog stila vezivanja ili našeg?“ znanstvenici iz područja psihologije vezivanja došli su do zaključka da izbjegavajući preferiraju anksiozne, te da je česta kombinacija anksiozna žena i izbjegavajući muškarac. To je otvorilo nova pitanja poput: Kako je moguće da oni koji bježe od intimnosti traže baš one koji ju žele? I kako je moguće da one koji traže bliskost i sigurnost privlače oni koji ih odbacuju? I, ako je tako, zašto?
To je tako jer se na taj način nesvjesni stav svakog od njih o samom sebi i vezama iznova potvrđuje – psihološki obrambeni mehanizam izbjegavajućeg da su neovisni i jaki potvrđuje se kao i uvjerenje da ih drugi samo žele uvući u više bliskosti nego im je to ugodno. S druge strane, psihološki obrambeni mehanizam kod anksioznog potvrđuje njihovo uvjerenje da žele više nego im partner može pružiti, kao i njihovo iščekivanje o konačnom odbacivanju. Zbog toga su oba stila u začaranom krugu svojih nesvjesnih projekcija koja na taj način izvana i potvrđuju. Moja prijateljica i njen partner spadaju u spoj anksiozne i izbjegnutog i iz tog razloga oni zbilja pričaju različitim jezicima te se s vremenom njihova frustracija zbog nerazumijevanja stranog im jezika povećava.
Kad se radi o takvom paru rješenje kojim će se izgladiti problematične situacije nije nadohvat ruke unatoč količini ljubavi među partnerima. Ne krenu li oboje na put upoznavanja sebe, ono što se često događa jest da anksiozni na kraju prihvaća pravila izbjegnutog. To znači da je u vezi prisutno nezadovoljstvo i osjećaj neispunjenosti jer se razlike u shvaćanju bliskosti preliju u sve dijelove zajedničkog života – od dijeljena postelje do odgoja djece.
Osim toga, konflikti su obično ostavljeni neriješeni zato što njihovo pravo rješavanje dovodi do potrebe za većom bliskosti – ako ste anksiozni, želite raditi na rješavanju problema, no za izbjegnutog to znači približavanje onom što želi izbjeći – bliskosti – pa postaju sve udaljeniji kako rasprava postaje ozbiljnija. Svaki novi sudar uvjerenja na anksioznog djeluje negativno: kada su povrijeđeni, ispadnu iz tračnica i sve više protestiraju, a kad se smire preplavi ih pozitivna strana veze i osjećaju žaljenje zbog svojih reakcija pa se žele pomiriti s partnerom, no ono što ih često dočeka je hladan tuš jer izbjegnuti imaju obrnuti sistem – isključe sva pozitivna sjećanja i usredotoče se na najgore u svojim partnerima. U ovoj kombinaciji partnerstva, što je situacija izazovnija, to češće dolazi do razilaženja u načinu rješavanja problema.
Kad anksiozni osjete da ih nešto uznemiruje u vezi vrlo brzo ih preplave strahovi i iracionalno razmišljanje jer duboko iznutra ne osjećaju sigurnost da će partner reagirati pozitivno ako se otvore. Vezu doživljavaju kao nešto lomljivo i nestabilno. Kad se napokon otvore, često to bude začinjeno dramom eksplozije, optuživanja, kritiziranja i prijetnji. Posljedica toga bude upravo najgori scenarij za anksiozne – povlačenje partnera.
Kod izbjegnutih postoji nesvjesna potreba za udaljavanjem i odvojenošću od partnera. Često ne mogu razumjeti zašto je to tako i to svode na jednostavan zaključak da im partner ili partnerica postaju nezanimljivi pa se još više povlače u svoj svijet. U tom procesu udaljavanja koriste tzv. strategije isključivanja – prilagode ponašanje i razmišljanje da bi potrebu za bliskošću sveli na minimum i tako osigurali da im bliska osoba neće narušiti njihovu autonomiju. Na kraju dana te nesvjesne taktike postaju prepreka zadovoljstvu u vezi.
Da bi izašli iz tog začaranog kruga potrebno je učinkovito komunicirati. To znači izražavati svoje potrebe i očekivanja na direktan, ali ne optužujući način. Učinkovito komuniciranje je izrazito moćan alat koji možemo naučiti primjenjivati bez obzira na naš stil vezivanja. Za ljude sa sigurnim vezivanjem takav način komunikacije dolazi prirodno, no oni s nesigurnim, trebaju se potruditi savladati ga. Anksiozni imaju snažnu potrebu za bliskošću i trebaju se uvjeriti da ih partner voli i poštuje, a izbjegnuti imaju potrebu zadržati određenu količinu distance, bilo fizički ili emocionalno. Nijedno od toga nije ni dobro ni loše, jednostavno je tako i to treba prihvatiti. Da bi bili sretni u vezi trebamo naći način da jasno izražavamo naše potrebe bez ulaženja u napadački ili obrambeni stav.
Kad se vežemo za nekog postajemo fiziološka cjelina. To znači da odabrani partner ili partnerica utječu na naš krvni tlak, otkucaje srca, disanje i razinu hormona u krvi. Iako su danas popularni savjeti da budemo što više neovisni u vezi i brinemo više o vlastitim potrebama, naša biologija jasno kaže da je ovisnost u vezi činjenica, a ne izbor ili sklonost. Spoznaja da jezik kojim pričamo u odnosu nije univerzalan otvara vrata za smanjivanje frustracije i više bliskosti, što nam u konačnici donosi dobrobit ne samo na psihološkoj nego i fizičkoj razini.