Nema veće frustracije u partnerskom odnosu od one kada dijelimo svoje misli i osjećaje, a zauzvrat dobijemo crveni karton.
„Rekla sam mužu da bih voljela da smo pažljiviji jedno prema drugome poput para kod kojeg smo bili na večeri. Najprije je zašutio, a kad sam ga upitala je li me čuo samo je ispalio: 'Uspoređuješ nas s drugima i nabrajaš što radim krivo, tebi je nemoguće udovoljiti. Dosta mi je toga!' Pokušala sam mu objasniti da nisam to rekla, nego da bi bilo lijepo da smo pažljiviji, na što je on uzrujano odgovorio: 'Evo opet ponavljaš isto, stalno me kritiziraš'“, prepričala mi je klijentica nedavni razgovor između nje i muža.
Jasno je da ono što je ona rekla nije ono što je njen muž čuo. On je čuo svoju interpretaciju njenih rečenica, a ne izražavanje želje koju je htjela podijeliti s njim. Problem je nastao jer se on osjetio iskritizirano, a ona neshvaćeno. Čim su se uznemirujuće emocije aktivirale tijekom interakcije, razgovor je prerastao u konflikt. Ako se ne znamo nositi s konfliktom na zdrav način, dolazi do prekida veze u komunikaciji, svatko govori svoje i nitko nikog zapravo ne čuje niti sluša. Nađemo se u igri pokvarenih telefona, a da toga nismo ni svjesni.
Njegova bol, proizašla iz njezinog izražavanja želje, nije toliko očita kao njena. Ona je na izražavanje svoje potrebe dobila odbijenicu i to ju je očekivano zaboljelo. On je reagirao ljutnjom jer se osjetio iskritiziranim, no kad bismo krenuli u skidanje tog prvog emocionalnog sloja i kod njega bi došli do iste vrste povrijeđenosti. I on se očito osjeća da ga se ne vidi niti ne čuje jer njegovi načini izražavanja pažnje nisu prepoznati i prihvaćeni pa stoga, kad mu se pruži prilika, kao u ovoj situaciji, burno reagira.
Upoznati smo s činjenicom da je iskrena i otvorena komunikacija temelj zdravog odnosa. Čvrsta, zdrava komunikacija je put do intimnosti. Kada razgovaramo i dijelimo svoje osjećaje osjećamo se bliže drugim ljudima i oni nama. Međutim, razgovor je samo polovica jednadžbe kad je u pitanju dobra komunikacija. Druga polovica je slušanje. Bez kapaciteta za dobro slušanje, komunikacija postaje irelevantna.
Kao ljudska bića imamo duboku želju da nas se čuje i doživi. Sve je počelo kad smo bili bebe i kad nam je bilo potrebno da osoba koja se brine za nas čuje naše vapaje za podrškom. Važan dio ove dinamike nije ono što nam je rečeno kao odgovor na naše traženje, već što je učinjeno da bi se vratili u stanje zadovoljstva. Poruka koju smo time dobili jest da nas se sluša i doživljava.
Nema veće frustracije u partnerskom odnosu od one kada dijelimo svoje misli i osjećaje, a zauzvrat dobijemo crveni karton. Biti ranjiv i pokazati svoje najdublje želje i potrebe može biti zastrašujuće, posebno kad tome nadodamo i susret s otporom s druge strane i osjećajem da nas se ne doživljava. Takav koktel automatski podiže osjećaj odbačenosti i srama, ne samo ovog kojeg sada proživljavamo nego i onog davno zakopanog koji smo iskusili kao djeca. Osjećaj da nas se čuje i doživljava poručuje nam da su naše misli i osjećaji bitni što utire put dubokom osjećaju povjerenja. Svatko može razgovarati, no ne mogu svi slušati.
Kako možemo znati da nas se čuje? U komunikaciji s partnerom/partnericom obratite pažnju pojavljuje li se neki od sljedećih problema: partner/partnerica preokreće temu tako da vi postajete problem, rečeno vam je da ste smiješni i da pretjerano reagirate, odgovor vašeg partnera/partnerice usredotočen je na to zašto se on ili ona osjeća jednako, vaš partner/partnerica napuštaju prostoriju, stječete dojam da vas se čulo no vrlo brzo se isti problem ponovno pojavljuje.
Nesposobnost dobrog slušanja proizlazi iz nekoliko osnovnih problema i važno je istražiti što bi to moglo biti. Ne moramo odmah zaključiti da je to jednostavno zato što nas partner/partnerica ne želi čuti. Najčešći razlog zbog kojeg ljudi ne slušaju jest zato što nemaju kapacitet da se nose s vlastitim emocijama. Brzo se umore pokušavajući slušati pa koriste razne načine isključivanja kao obrambeni mehanizam. Suosjećanje i razumijevanje s naše strane prvi je korak prema poboljšanju ove dinamike. Sljedeći je povećavanje kapaciteta onog koji ne sluša.
Jedna od tehnika za poboljšanje intimnosti s glavnim naglaskom na slušanje zove se „zrcaljenje“ i zahtijeva veliku usredotočenost i strpljenje. Vježba je tehnički vrlo jednostavna: vaš partner/partnerica vas sluša i ponavlja što ste rekli – otuda i naziv zrcaljenje. Cilj je doslovna interpretacija. Izazov za slušatelja jest da se odupre bilo kakvim komentarima ili optužujućim odgovorima. Jedini zadatak za slušatelja jest ponavljati ono što je čuo/čula. Ta praksa nije laka i ne preporučuje se izvan terapije sa stručnom osobom ako razgovori lako prerastu u svađu, no ako je moguće da ostanete civilizirani isplati se pokušati.
Dobar poticaj za učenje slušanja može biti činjenica da nema kraja onome što bismo učinili za onog tko nam oda počast na način da makar povremeno čuje kako se osjećamo i što želimo. Zakoni ljudske psihologije garantiraju da će se kriza vrlo brzo početi povlačiti jednom kad se dogodi jednostavno zrcaljenje emotivnog stanja druge osobe bez osuđivanja.