Sarme su pojedene, čarolija je nestala, a nas je dočekao ozloglašeni siječanj.
„Kako preživiš siječanj u Šibeniku? Zar ti ne dođe da pobjegneš glavom bez obzira pa da ne gledaš tu depresiju?“ zasula me pitanjima „bivša Šibenčanka“ s adresom u Zagrebu pokazujući iskrenu zabrinutost za moje psihičko stanje. Zima u Šibeniku nije najveselije doba godine, no teško da je to glavni razlog želje za bijegom.
Bezbrižno blagdansko zabavljanje je prošlo i dočekao nas je povratak na posao i u stvarnost koja mnogima nije po volji. Taj povratak često podrazumijeva i pogled na stanje na računu nakon pretjerane blagdanske potrošnje, račune koji stižu na naplatu i shvaćanje da novogodišnje odluke koje smo zacrtali nisu realne pa gubimo motivaciju da ih provedemo u djelo. Kad tome još dodamo tmurno vrijeme i smanjeno izlaganje sunčevoj svjetlosti, što uzrokuje slabije lučenje serotonina, hormona zaduženog za dobro raspoloženje, dobijemo karte za prvi red na koncertu siječanjskog bluesa.
Bombardiranje blagdanima svake godine počinje sve ranije. Barem mjesec dana bili smo pod utjecajem radijskih i televizijskih reklama, bliještećih ukrasa, nagovaranja na kupnju i sitih ljudi s domjenaka koji pričaju o važnosti življenja blagdanskog duha. A vrhunac zabave tek stiže u najluđoj noći u godini kad u veselom raspoloženju ispraćamo staru i sve što nam se u njoj nije sviđalo te ponovno rođeni ulazimo u novu godinu.
Sarme su pojedene, čarolija je nestala, a nas je dočekao ozloglašeni siječanj. Oslabljeni duhom opet smo laka meta i nude nam se mnogobrojni zimski aranžmani pa sve više Dalmatinaca uči skijati. U svrhu bolje prodaje zimskih odmora treći je ponedjeljak u siječnju prozvan Blue Monday te je, ni kriv ni dužan, proglašen najdepresivnijim danom u godini.
U čemu je kvaka? Depresivno raspoloženje povećava se percepcijom jaza između toga kako želimo da stvari izgledaju i onoga kakve zapravo jesu, pa nas razlika između blještavila u prosincu i siječanjske stvarnosti odvede upravo tamo gdje radije ne bismo bili: melankolije i unutarnjeg nezadovoljstva. Instant rješenje jest potraga za zabavom koja će nas podignuti, ali kao i sva instant rješenja ni to nije dugog vijeka jer blues vreba nevezano uz dan ili mjesec u godini.
Imperativ modernog društva koji kaže da uvijek moramo biti raspoloženi, spremni za zabavu i osjećati se fantastično, prilično je besmislen i neizvediv. Uči nas da ignoriramo sami sebe umjesto da zastanemo i razmislimo o vlastitim unutarnjim previranjima. Kad bismo to napravili, možda bi nam postalo malo jasnije zašto pretjerano trošimo, očekujemo nemoguće od sebe i drugih, radimo ono što ne volimo, zadržavamo se tamo gdje nismo dobrodošli, bivamo gaženi ili gazimo, jedemo nezdravo, previše ili premalo radimo i sve ostalo s čim odgađamo suočavanje.
Ako poslušamo poruku siječnja, a to možemo i u Šibeniku, prvo što možemo primijetiti jest usporeni ritam. Siječanj je vremenski idealno razdoblje za odmor od vanjskih podražaja i podvlačenje crte da vidimo gdje stojimo sami sa sobom. Veći dio godine mnogi voze na adrenalinu, ispijaju previše kave, natrpavaju raspored, utrkuju se s vremenom obavljanjem stvari u zadnji čas.
Mogli bismo, barem u siječnju, kad je ionako sve usporeno, otpustiti ideju da trebamo biti „nabrijani“ da bi se osjećali produktivno. Stalno bivanje u stanju „borbe ili bijega“ izgara živčani sustav te iscrpljuje tijelo i um, zbog čega zaboravljamo kako se opustiti na prirodan način, bez alkohola ili tableta za smirenje.
Da bi pravilno funkcionirao, našem je živčanom sustavu neophodno da povremeno bude u stanju „odmora i probavljanja“ jer se na taj način reducira višak stresa, a tijelo i um dobivaju prijeko potrebno vrijeme za oporavak i ponovno pokretanje.
U tome nam uvelike može pomoći praćenje načina našeg disanja. Istraživanja su pokazala da je potiskivanje emocija povezano s načinom na koji dišemo pa ako uglavnom dišemo kratko, plitko i ubrzano lako je moguće da su se u našem tijelu nagomilali razni osjećaji. Duboko i usporeno disanje pomaže tijelu da se opusti i emocijama da poteku, što nam pruža osjećaj ugode i zadovoljstva.
Odmaranje i usporavanje pomaže nam i da dođemo do novih ideja i kreativnih uvida te promotrimo stvari iz drugog kuta. To se naravno ne događa „odmaranjem“ ispred TV-a, uz mobitel, računalo ili za šankom, već odmaranjem u kojem će naš mozak surfati na alfa valovima, u aktivnostima poput šetnje prirodom ili praznim siječanjskim ulicama u starom dijelu grada.
Odlučimo li se na takav đir mogli bismo razmisliti kojem dijelu našeg života ne pružamo dovoljno pažnje i gdje nas najviše žulja. Dok tako šećemo, možemo posijati sjeme odgovornosti za sebe pa se već nakon šetnje bolje pobrinuti za svoje zdravlje, više se posvetiti ostvarivanju ispunjujućih odnosa, zauzdati svoje potrošačke navike, dignuti stražnjicu u područjima života gdje smo zalijepljeni za stolicu i ne tražiti krivca ni čekati savršeni mjesec i godinu da bi se pokrenuli.
Imajući to na umu siječanj u Šibeniku može poslužiti kao dobra odskočna daska za osobnu (r)evoluciju svijesti ako se usudimo ne pobjeći, ne od siječnja ili Šibenika nego od, pogađate, samog sebe.