Ego slikovito možemo prikazati kao šalicu punu mišljenja i nagađanja koju godinama punimo onime što mislimo da jesmo.
„Moj ego ne voli neuspjeh. Možda je to pogrešno, ali takav sam“ – ovako je krenuo jedan zanimljiv razgovor o dijelu nas kojeg se najčešće ili želimo riješiti ili se u potpunosti poistovjećujemo s njim.
Ego slikovito možemo prikazati kao šalicu punu mišljenja i nagađanja koju godinama punimo onime što mislimo da jesmo. Taj proces započinje rano u našem životu. Rodimo se, dobijemo ime, gradimo osobnost – sve u svrhu zaštite sebe i opstanka u društvu. Nažalost, ovaj mehanizam samozaštite odgovoran je za puno patnji u svijetu.
Kad ego zapravo postaje problem? Dva su smjera problematičnog ega. Jedan je slabi ego, kad imamo vrlo nisko mišljenje o vlastitoj vrijednosti i šibamo se mislima poput: nisam dovoljno privlačna, nisam dovoljno pametna, nisam dovoljno dobra i slično. Slabi ego dolazi sa strepnjama i strahovima, niskim razinama samopouzdanja i unutarnjeg mira. S druge strane spektra imamo napuhani ego. Mišljenje o sebi je vrlo visoko, vlada ponos i misli poput: ja sam bolji od drugih, ovdje sam da bih sve pobijedio, dokazujem svijetu da sam sposoban. I kod jednog i kod drugog scenarija unutrašnje ja temelji se na vrlo klimavim nogama i neprestano traži način da se umiri i prikrije nesigurnost. Kad naš ego krije nesigurnost iza svog načina funkcioniranja, mehanizam provjere valjanosti sebe gotovo uvijek tražimo u vanjskom svijetu, primjerice kroz veći status, više bogatstva, više moći, više uspjeha i sveukupno više tuđeg odobravanja.
Kvaka u toj strategiji leži u tome što, kad vanjska provjera izostane, ili mi to tako shvatimo, i suočimo se s otporom, ego postaje vrlo glasan pa onda sebe stavlja u središte, neprestano se brani od drugih, govori više nego sluša ili se pretvara da sluša, ne preuzima odgovornost za sebe i svoja djela, zauzima stav da može sve sam ili ne može ništa sam. Tako nam oduzima realnu perspektivu nas i drugih, te posljedično odgurujemo mogućnosti za rast i propuštamo šanse za izgradnju značajnih veza.
Što onda radimo da bismo to izbjegli? Samo ubijemo ego? Ne, ne pucamo na ego u želji da ga ubijemo jer ego nam je itekako potreban u svijetu u kojem živimo. Ego ima vrlo važnu psihološku ulogu u našim životima od ranih dana. Ono što radimo jest da gradimo zdravi ego koji isto imamo, samo je pitanje u kojoj mjeri. Ako smo voljni raditi na dubljem upoznavanju sebe, već to znači da postoji dovoljna količina zdravog dijela ega u nama. Ukratko, problem nije u cjelokupnom egu nego u njegovom nezdravom dijelu koji je nekad imao svoju svrhu u našem razvoju kroz djetinjstvo i adolescenciju, ali sada i dalje živi u tom dobu i toga nije svjestan. Postoji anegdota o vojniku iz Vijetnama kojega su našli u džungli 30 godina nakon rata, gdje se skrivao jer je mislio da rat još traje. Tako otprilike funkcionira nezdravi dio našeg ega.
Bitna karakteristika zdravog dijela ega je razvijanje otpornosti odnosno snage da osjetimo i ugodne i neugodne osjećaje. Paradoks je u tome što, što je ego napuhaniji, to je njegova ego snaga slabija. Što je slabija ego snaga, to je izraženije odbijanje osjećanja i obrade bolnih osjećaja, uvjerenja i misli koji su ključni za oslobađanje iz zaglavljenih mjesta u nama.
Osoba s dobro razvijenom ego snagom je izdržljiva, optimistična i ima snažan unutrašnji osjećaj sposobnosti za rješavanje izazova. To nam stvara duboki osjećaj samopouzdanja, sposobnost reguliranja osjećaja za razliku od preplavljenosti osjećajima, pristupanje životu sa znatiželjom i spremnošću za istraživanjem sebe, tretiranjem sebe i drugih kao osoba s unutarnjim resursima za rješavanje izazova, ne personaliziranje onog što drugi govore ili rade, gledanje na sebe i druge kao na nesavršena ljudska bića, dakle, pogrešiva.
Što je jača snaga ega, to je ugodniji osjećaj preuzimanja odgovornosti za sebe i svoje postupke. Zdrava ego snaga povezana je sa zdravim samopoimanjem, onim dijelom nas koji je elastičan, može sagledati situaciju i vidjeti izvan nje. To je dio nas koji može shvatiti razliku između želja i potreba, prihvatiti stvari koje su izvan njegove kontrole i razlučiti između onoga što se može, a što ne može promijeniti te odgovoriti u skladu s tim. Zdrav ego daje nam potrebnu ego snagu da krenemo u izazovne trenutke i osjećanje ranjivosti ukorijenjene u strahu i tjeskobi. To je osnovna vještina i u stvaranju zdrave emocionalne bliskosti u odnosima.
Za razliku od slabe ego snage, kod zdrave ego snage manja je vjerojatnost da personaliziramo ono što drugi govore ili rade. Lakše ćemo prihvatiti sebe i druge kao ljudska bića koja imaju pravo na pogrešku i u tom procesu razvijati vlastite sposobnosti rješavanja problema – čineći pogreške i učeći na njima.